Iza nas su 12. PMIDayzi – i odgovor na pitanje koje je cijelu godinu visilo u zraku: zašto nam projekti idu naopako?

Spojler: nismo uvijek samo mi krivi. Ali to smo morali zaraditi kroz tri dana predavanja, radionica i jednog traktora.

Tema „Zašto nam projekti idu naopako?” dala je savršen okvir za predavače koji su, svaki na svoj način, pristupili problemu iz sasvim različitih kutova. Darija Krstić nas je na radionici u petak naučila kako voditi tim kad je svaki član na svojoj valnoj duljini – i kako dati feedback koji ne zvuči kao prijetnja uz kavu.

Peter Dolenc otvorio je subotu pitanjem što se dogodi kad je projekt već na odmoru, a promjena još nije ni spakirala kofere. Branislav Zobenica uvukao je Novaka Đokovića i triatlonce u project management – i nekako je to savršeno funkcioniralo. Miroslav Ambruš-Kiš objasnio kako planirati ono što se ne može predvidjeti (da, ozbiljno, i to je moguće). Igor „Doc” Berecki nastavio svoju tradiciju hladnog tuša – ovaj put s porukom da je AI brži, bolji i… gluplji nego što mislimo. Nikša Ilović podijelio pet liderskih ponašanja koja zapravo rade razliku, a Antonio Prišćan zaključio s pitanjem koje smo svi ponijeli kući: Who is the one to blame?

Usput, između predavanja za odrasle, djeca su na STEM radionici u okviru projekta „Zajedno raSTEMo” programirala robote i natjecala se na poligonima. Jer zašto ne početi odgajati sljedeću generaciju project managera dok je još u osnovnoj školi.

Nedjelja je bila rezervirana za Podrume Kusić u Zmajevcu – guranje traktora, s(j)ekiranje (s pravim sjekirama, ne s mailovima!), vinsko-podrumski kviz i tamburaši. Standardni PMIDayz recept za debrief koji radi svaki put.

Vidimo se sljedeće godine. Tko ne dođe, sam je kriv!